Sve češće primjećujem koliko se japanski dvornik proširio u urbanim sredinama. Prije je bio prava rijetkost, pokušavam se sjetiti i zaista ne mogu reći da sam ga viđala osamdesetih godina. Danas? Gotovo da nema dijela grada gdje ga ne vidim: uz prometnice, između zgrada, na zapuštenim parcelama, oko parkirališta i gradilišta.

Niko ne primjećuje japanskog dvornika

Ono što zabrinjava nije samo njegova sveprisutnost, nego način na koji se japanski dvornik širi. Najčešći uzrok su gradilišta novih zgrada koje niču na mjestima starih imanja. Tamo je dvornik često rastao godinama, posađen kao ukrasna biljka. Tokom priprema za gradnju, zemlja se uklanja i premješta, a zajedno s njom prenosi se i rizom, snažno podzemno korijenje ove biljke.

Tako, potpuno nesvjesno, širimo invazivnu vrstu po cijelom gradu i okolici.

Rezultat? Pojedini kvartovi sada izgledaju kao da ih je dvornik doslovno zaposjeo. On potiskuje domaće biljne vrste, sprječava rast čak i mladih stabala, a što je posebno važno oštećuje infrastrukturu. Njegovi rizomi mogu probiti asfalt, betonske temelje, pa čak i podzemne cijevi. Nije neobično da uzrokuje pukotine na zidovima kuća i stambenih objekata.

U Ujedinjenom Kraljevstvu, prisustvo japanskog dvornika na imanju može smanjiti vrijednost nekretnine, upravo zbog visokih troškova uklanjanja i potencijalnih šteta.

Na prvi pogled ova biljka izgleda lijepo, ima egzotične listove, uredan rast, gotovo dekorativan izgled. Ali iza toga stoji nezaustavljiv osvajač, protiv kojeg se vodi ozbiljna borba u mnogim evropskim zemljama. Njegovo uklanjanje nije lako.

Da li ste ga primijetili u svom naselju?

Znate li lokacije gdje je japanski dvornik formirao prave šume?

Posmatrajte i primijetićete da među njegovim biljkama nema drugih vrsta, sve ih potiskuje.

Podijelite s nama svoja zapažanja, važno je da o ovome razgovaramo.

Ako želite još korisnih priča o prirodi, ekologiji i održivom životu pratite terraviva.ba i podržite moj rad.

Autor teksta i fotografije: Ranka Vojnović