Svakodnevna pojava uz obale rijeka i jezera je divlja patka (Anas platyrhynchos) koja je pravo čudo prirode. Njena prilagodljivost, raznobojna ljepota i složen životni ciklus čine je jednom od najraširenijih vodenih ptica. Možemo je sresti u prirodnim močvarama, na rijekama, jezerima, ali u centru gradova gdje ima nešto veća vodena površina.

Poslije 24 h pačići spremni za plivanje

Mužjaci i ženke divlje patke razlikuju se gotovo kao dvije različite vrste. Mužjak ima sjajnu glavu obojenu metalik zelenom bojom, bijeli ovratnik i bogato obojeno perje, dok je ženka skromnija, kamuflažno obojena, sa šarenim smeđim perjem koje joj pruža savršenu zaštitu pri gniježđenju. Oba spola dijele specifičnu osobinu, tamnoplavo „ogledalo“ na krilima, koje se vidi pri letu i odmoru.

Voda je njihovo stanište i u njoj provode najviše vremena, posebno gdje su vodene površine sa bujnom obalskom vegetacijom. Može se naći širom Europe, Azije, Sjeverne Amerike, a čak i u Australiji, gdje je namjerno unesena. Dok je većina populacije selica, pojedini primjerci ostaju na istom mjestu tokom cijele godine, ako uslovi to dopuštaju.

U proljeće, kad dani postanu duži, ženka divlje patke kreće u potragu za savršenim mjestom za gnijezdo i što skrovitije, to bolje. Gnijezda su često skrivene u gustoj travi uz vodu, ali ponekad se nalaze i na nevjerojatnim mjestima, poput krošnji vrba ili dvorišta i terasa. Nakon polaganja jaja, obično pet do petnaest komada, ženka sjedi u gnijezdu gotovo nepomično 27 dana, dok mužjak stražari. Pačići su spremni za svoje prvo kupanje već sledećeg dana nakon izlijeganja.

Prilagodljivi svejedi

Divlje patke se hrane lišćem, pupoljcima, sjemenkama, ali i sitnim vodenim životinjama kao što su insekti, crvi, beskičmenjacima. Iako ih ljudi često hrane hljebom što nije preporučljivo, posebno za pačiće. Prilikom potrage za hranom one zaranjaju prednji dio tijela, dok im rep ostaje u vazduhu.

One su selice i migriraju tokom jeseni i proljeća, ali na određenim područjima, gdje to uslovi dozvoljavaju, ostaju tokom cijele godine. Tokom ljeta, u periodu mitarenja, kad mijenja perje, patka se povlači na zaklonjena mjesta i skriva od predatora. Taj period je kritičan, jer privremeno gubi sposobnost letenja i postaju plijen grabljivica.

U posljednjim desetljećima, divlja patka se pretvara u pravog urbanog pionira. Sve češće se gnijezdi u gradovima, gdje koristi umjetna jezerca, fontane, pa čak i žardinjere za cvijeće kao svoje novo stanište. Njezina sposobnost da se prilagodi različitim ekosustavima, od prirodnih močvara do betonskih džungli, čini je simbolom otpornosti, jer gradovi postaju dio njenog prirodnog ciklusa.

Foto: Ranka Vojnović