Smdibube ili smrdljivi martini su na prvi pogled bezopasne, ali mogu uzrokovati veliku štetu našim biljkama. Pripadaju stjenicama. Hrane  se sisanjem biljnih sokova, stvarajući ranice koje su otvorena vrata za štetne gljivice, viruse i bakterije. Štetu prave na raznim usjevima, od povrtnjaka do voćnjaka. Najčešće ih primijetimo na paradajzu. Uz pravilnu zaštitu i redovite tretmane, moguće je smanjiti štetu koju uzrokuju i sačuvati zdravlje naših biljaka.

Kako prepoznati razne vrste smrdibuba?

Ove štetočine pripadaju grupi fitofagnih insekata, što znači da se hrane biljnim sokovima. U procesu hranjenja, ove bube ubrizgavaju pljuvačku u biljku, što im omogućava da uzimaju sokove, ali i stvore prolaz za patogene poput gljivica, bakterija i virusa. Osim odraslih buba, mlade bube (nimfe) također izazivaju značajnu štetu. Prepoznajemo ih po njihovoj maloj veličini, zaobljenom obliku i crnoj boji.

U povrtnjacima, najčešće napadaju kupus, paradajz, te voćke poput jabuka i krušaka. Kao rezultat ishrane prepoznatljive su mrlje na lišću i plodovima, koje uzrokuju sušenje ili truljenje. Pored njih, stjenicama pripadaju i mnoge druge vrste.

Ko pravi probleme?

Zelena smrdibuba Nezara viridula (naslovna fotografija) je najpoznatija među stjenicama. Upravo ona najviše voli paradajz, posebno ih može biti mnogo na plodovima. Odrasli insekti mogu biti zeleni, dok starije forme mogu biti smeđi. Upravo ova vrsta stjenica nam pravi najveće štete i izaziva probleme. Najviše je privlače plodovi paradajza na kojima se hrani. Napad ai ukrasno drveće poput bagrema, javora i crnog jasena. Može prouzrokovati veliku štetu na lišću i plodovima koji ostaju zakržljali, mijenja im se boja zbog ishrane smrdibuba i postaju nejestivi. Kad jednom otkrije da na određenoj lokaciji ima hrane (posebno njihove poslastice -paradajza) buba signalizira ostalim da dođu tako što u vazduh ispušta feromon. Zbog ovoga ih dolazi sve veći broj. Što je više buba to je više feromona u vazduhu koji poziva još više buba na gozbu.

Ovoj vrsti je veoma slična azijska smrdibuba Halyomorpha halys koja vodi porijeklo iz Azije. Poslije unošenja u Evropu veoma brzo je postala problem, jer štetu pravi na raznim biljnim vrstama, od povrća do voća. Brzo se razmnožava i u našim uslovima može imati nekoliko generacija.

Kupusna stjenica Eurydema ventralis je štetočina kupusnjača. Osim njih, napada paradajz, papriku i patlidžan. Hrani se na lišću i tako ga uništavaju sišući biljne sokove. To dovodi do promjena i deformacija listova, čime se umanjuje prinos, nutritivna i prodajna vrijednost.

U gradovima tokom sezone najviše viđamo vatrenu stjenicu Pyrrhocoris apterus, koja se prepoznaje po jarkoj crvenoj i crnoj boji, s geometrijskim oblicima na leđima. Obično se nalazi u velikim grupama na drveću, najviše u proljeće. Omiljeno drvo joj je lipa čijim sjemenkama se hrani. U proljeće ih najviše vidimo na deblima lipe koja može u potpunosti prekriti.

Kako suzbijati smrdibube?

Suočavanje sa smrdibubom na određenom području predstavlja pravi izazov iz više razloga. Prvo, prirodni neprijatelji ovog štetnika vrlo su rijetki, pa nije lako kontrolisati njen broj. Brzo se razmnožava, što još više pogoršava situaciju. Njezina prilagodljivost je velika i može preživjeti na širokom spektru biljaka, čime se povećava broj potencijalnih domaćina. Osim toga, buba je izuzetno otporna na hladnoću, što joj omogućava da preživi hladni period godine. Zima joj ne predstavlja ozbiljan problem jer ima sposobnost zimovanja, zbog toga se uvlači u naše kuće i stanove. Uz to, može preletjeti nekoliko kilometara u jednom danu i predstavlja prijetnju na širem području.

Jedan od najjednostavnijih, ali i najmanje invazivnih načina suzbijanja smrdljivih buba je ručno sakupljanje, što je moguće samo na manjim površinama.  Za plastenike i povrtnjake možemo primijeniti mreža koja sprječava ulazak insekata. Iako je vrlo učinkovita, mreža može biti estetski neprivlačna i teža za postavljanje u većim područjima. Koriste se i klopke sa feromonima.

Jedan od najučinkovitijih tretmana je upotreba neem ulja, dobivenog iz sjemenki biljke Azadirachta indica. Ono blokira prehrambenu aktivnost insekata, smanjujući njihovu aktivnost na minimum, a istovremeno nije štetno za ljude i oprašivače, što ga čini ekološki prihvatljivim rješenjem za zaštitu biljaka.. Za maksimalnu djelotvornost, preporučuje se kombiniranje s kalijevim sapunom.

Preporuke za primjenu neem ulja uključuju pridržavanje uputstva proizvođača, a obično je preporučena koncentracija od 0,5 do 2 % neem ulja u vodi. Na primjer, za 1 % koncentraciju potrebno je pomiješati 1 l vode s 10 ml neem ulja i 10 ml eko okvašivača. Kao okvašivač možete koristiti pivo, eko deterdžent za suđe ili bilo koji drugi prirodni okvašivač koji pomaže ulju da se bolje prione na biljke (pivo, mlijeko). Za najbolje rezultate, prskanje treba obaviti rano ujutro ili kasno poslijepodne, kako bi se izbjeglo izravno sunčevo svjetlo koje može smanjiti djelotvornost ulja. Preporučuje se redovno prskanje svakih 7 do 10 dana tokom vegetacijskog perioda.

Za pripremu insekticida od čili paprika potrebno je 100g čili (ljutih) paprika koje trebamo usitniti i preliti sa 1l vode i kuhati tokom 1h na laganoj vatri u poklopljenoj posudi. Zatim se dobivena tečnost ostavi sledeća dva dana, a zatim je procijedimo. Za efikasno tretiranje uzeti 100 ml  tečnosti i razrijediti sa 10l vode.

Insekticid od bijelog luka ima i fungicidno djelovanje. Usjevi će tako biti višestruko zaštićeni. Potrebno je u 1 l vode potopiti usitnjena tri do četiri čena bijelog luka srednje veličine. Nije ih potrebno očistiti. Sve se usitni i stavi u vodu. Ostavi se preko noći i procijedi. Ako ima lijep miris po bijelom luku, nije potrebno razrijediti. U slučaju da je miris prejak, potrebno je dosuti vodu dok miris cijele količine ne postane ugodan.

U bašti što više sadite bijeli luk i nanu, jer smrdibuba ne voli njihov miris i možete ih koristiti za pripremu insekticida protiv ove štetočine.

Foto: Wikipedia