Na Balkanu se može pronaći nekoliko vrsta meda, a svaki se odlikuje karakterističnim okusom, bojom i nutritivnim svojstvima.

Bogatstvo okusa i ljekovitosti

Livadski med je najčešća vrsta meda na Balkanu, proizvedena od nektara različitih cvjetova koji rastu na livadama. Ima svijetlu boju i blagu, cvjetnu aromu. Ovisno o regiji i sezoni, može varirati u boji od svjetložute do tamno smeđe.

Med od kadulje je prepoznatljiv. Potiče iz južnih područja, a najviše se koristi kod problema sa prehladama i upalama organizma.

Od cvjetova drveća koje raste u šumama, kao što su bagrem, lipa, kesten dobijamo med karakterističnog okusa, boje i sastava. Šumski med ima intenzivan okus i miris karakterističan za drvo od kojeg potječe. Često je tamnije boje i bogatiji mineralima.

Najpopularniji je bagremov med zbog svog blagog, slatkastog okusa. Ima svijetlu boju. Lipov med je cijenjen zbog svog specifičnog mirisa, okusa i ljekovitih svojstava, smiruje kašalj i umiruje cijeli organizam.

Planinski med potiče iz košnica sa planinskih područja gdje rastu specifične biljke. Često se koristi u narodnoj medicini, a zbog mnogobrojnih biljnih vrsta često se naziva prema njima.

Med od suncokreta i uljane repice je vezan za nizijska područja gdje je organizovana proizvodnja suncokreta i uljane repice. Često se pčelari sele u vrijeme cvjetanja u blizinu ovih parcela, jer cvjetovi obiluju nektarom i odlična su pčelinja paša.

Svaka od ovih vrsta meda na Balkanu ima svoje specifične karakteristike i koristi, a često se razlikuju i prema regiji i godišnjem dobu. Osim što su izvrsni za konzumaciju, često imaju i ljekovita svojstva te se koriste u tradicionalnoj medicini za različite zdravstvene probleme o tome ćemo više u narednom periodu.