Kina je izgradila Su Hai No. 1 prvi brod na svijetu dizajniran isključivo za uzgoj lososa na moru. Iako se projekt predstavlja kao tehnološki podvig i korak ka prehrambenoj sigurnosti, njegova prava cijena, ekološka, etička i društvena, tek dolazi na naplatu. U industriji koja je već duboko kompromitovana ekološkim devastacijama, Kina sada unosi novu dimenziju intenzivne proizvodnje u osjetljiva morska područja.

Plutajuća fabrika u spornim vodama

Sa svojih 250 metara dužine i cijenom većom od 83 miliona dolara, brod je simbol ambiciju Kine da preuzme kontrolu nad globalnim tržištem lososa. Kapacitet uzgoja od 8.000 tona godišnje zvuči impresivno sve dok se ne zapitamo: „Koja je cijena koju ćemo platiti mi i koju će platiti priroda?“

Uprkos sofisticiranoj tehnologiji, uključujući sistem za izbjegavanje zagađenih voda i cvjetanja algi, brod ostaje samo nova verzija istog problema, industrijskog uzgoja u neprirodnim i nestabilnim uslovima. Umjesto da se suoči s fundamentalnim pitanjima održivosti, industrija jednostavno prebacuje problem na otvoreno more. Daleko od očiju koje bi vidjele devastaciju morskih područja.

Prijetnja ili spas?

Kina svoj potez pravda strategijom prehrambene sigurnosti, govoreći o stvaranju „morskih žitnica“ u vremenu klimatskih i geopolitičkih nestabilnosti. Ova strategija više liči na dugoročni rizik nego na rješenje.

Losos je grabežljiva riba koja prirodno ne pripada toplim, zagađenim i geopolitički osjetljivim vodama Žutog mora. Insistiranje na masovnoj proizvodnji strane vrste u neprikladnim uslovima, umjesto razvoja lokalne i održive akvakulture, ukazuje na slabu viziju istinske prehrambene nezavisnosti.

Intenzivni uzgoj lososa širom svijeta već je rezultirao brojnim ekološkim katastrofama: masovno zagađenje, širenje bolesti, prekomjerna upotreba antibiotika i okrutni uslovi za životinje postali su norma u Norveškoj, Čileu i Škotskoj. Sada se toj listi pridružuje Kina, poznata po netransparentnim praksama i slabim regulativama.

Kritično pitanje je kako će se upravljati biološkim otpadom na otvorenom moru? Hoće li se poštovati pravila o dobrobiti životinja? Hoće li lokalni morski ekosistemi preživjeti novi talas stresa koji ova plutajuća farma nosi?

Masovna proizvodnja lososa nije rješenje za prehrambenu krizu, nego simptom veće krize, načina na koji poimamo hranu. Ako to znači da ćemo gurnuti još jednu industriju preko granica održivosti, onda nešto duboko pogrešno shvatamo.

Ovaj projekt ne donosi odgovor na ključna pitanja: Kakvu hranu želimo proizvoditi? Kojim metodama? I po kojoj cijeni za ljude, životinje i planetu?

Kineski megabrod za uzgoj lososa možda jeste tehnički impresivan, ali nije ni rješenje ni napredak. To je plutajući simptom modela koji uporno ignoriše biološke, etičke i klimatske granice. Umjesto da tražimo nove načine da nastavimo s istim destruktivnim obrascem, možda je vrijeme da ozbiljno preispitamo šta zaista znači održiva proizvodnja hrane i gdje je u toj priči mjesto za lososa s druge strane svijeta, ali i gdje smo tu mi kao konzumenti takve hrane.

Izvor: South China Morning Post

Foto: Pixabay