Danas sam tokom šetnje ugledala mužjaka poljske eje kako mirno stoji na drvenom stubu ograde. Taj prizor me odmah zaokupio, jer je to ptica srednje veličine, elegantna i ponosna, s karakterističnim dugim krilima i oštrim pogledom. Poljska eja nije samo jedna od ptica grabljivica koju možemo sresti u prirodi, već i simbol složenosti i krhkosti našeg prirodnog okoliša.

Ženke i mužjaci se razlikuju

Poljska eja (Circus cyaneus) prepoznatljiva je po svom vitkom tijelu i dugačkim, uskim krilima koja joj omogućuju lagani i tihi let iznad otvorenih prostora. Mužjaci su pretežno sivi s bijelim oznakama na trbuhu i repu, dok su ženke smeđe i šarene, što im pruža izvrsnu kamuflažu u travnatim i močvarnim područjima. Raspon krila doseže i do oko metar, a težina varira od 300 do 600 g, a ženke su znatno teže od mužjaka. Ova ptica grabežljivica lovi pretežno male sisare (miševe) i ptice, ali povremeno hvata i vodozemce ili insekte, vješto koristeći svoj let za praćenje i iznenadni napad plijena.

Ugrožena vrsta

Ova vrsta ptica nije rijetka na području Balkana, ali zbog promjena u staništima i utjecaja čovjeka, njena populacija je pod sve većim pritiskom. Na ovom području prisutna je uglavnom tokom zime u nizinskim krajevima s otvorenim poljima i močvarama, gdje pronalazi idealne uslove za prezimljavanje i lov. Međutim, gubitak prirodnih staništa zbog poljoprivrede, urbanizacije i pesticida znatno ugrožava ovu vrstu.

Zimski period donosi migracije, pa se poljske eje mogu vidjeti i u južnijim dijelovima Balkana, dok se tokom sezone razmnožavanja vraćaju u sjevernije krajeve gdje se gnijezde. Zahtijeva našu pažnju i zaštitu kako bi i dalje krasila naše krajolike svojim prelijepim letom.

Foto: Wikipedia