Herbicidi atrazin i simazin su dizajnirani da štite usjeve korova, a njihova uloga u modernom poljoprivredi je neosporna. Međutim, istorija pokazuje da ovi hemijski agensi često imaju i svoju tamnu stranu. Neki herbicidi, koji su se nekada smatrali čudotvornim rješenjima za poljoprivrednike, vremenom su se pokazali kao ozbiljna prijetnja prirodi i ljudskom zdravlju.

Dugotrajna upotreba i posledice

Atrazin i simazin su dva takva herbicida, koja su nekada bila široko korištena za kontrolu korova, ali su se njihovi negativni efekti na životnu sredinu i ljudsko zdravlje pokazali kao alarmantni. Korišteni su za kontrolu širokog spektra korova u poljoprivredi. Oba pripadaju grupi triazina. Atrazin je pronašla švajcarska kompanija davne 1956. godine, a već 1957. je korišten širom svijeta.

Korišteni su za suzbijanje velikog broja korovskih vrsta, prije svega u kukuruzu, šećernoj repi, sirku, ali i drugim poljoprivrednim kulturama voćnjacima (za površine pod jabukama i kruškama) i vinogradima. Upotrebljavani su i za suzbijanje korova na nepoljoprivrednim površinama. Djeluju ometajući na procese fotosinteze u korovskim biljkama i tako izazivali njihovo propadanje. Zbog izuzetne efikasnosti bili su često upotrebljavani, a biljke su razvijale otpornost.

Zbog niske cijene intenzivno su korišteni. Njihova dugoročna upotreba je imala posledice na zdravlje ljudi i životnu okolinu. Akumuliraju se u zemljištu, kontaminiraju podzemne vode i negativno djeluju na vodene ekosisteme. Povezani su sa hormonalnim poremećajima kod ljudi i životinja, negativnim djelovanjem na reproduktivni sistem i razvojem određenih oboljenja.

Zbog toga su zabranjeni u mnogim državama. Imaju nisku molekularnu težinu i teško ih je ukloniti iz vode zbog niske molekularne težine.

Foto ilustracija: https://www.freepik.com/free-photo/peasant-with-tractor-working-cornfield-crop_28739821.htm#fromView=search&page=2&position=25&uuid=d8e357ce-4682-42f7-ab16-b1e428d8f674