Putovanja su kao začin života, uzbudljiva, šarena i ponekad… i mogu biti veoma neprijatna kada ne pazite šta jedete. Ako ste ikada pokušali putovati s alergijom, intolerancijom, celijakijom, dijabetesom ili nekom restriktivnom dijetom, znate da se avantura ne dešava samo na ulicama ili planinama, već i na vašem tanjiru. Kod kuće si na sigurnom terenu. Znaš gdje kupiti hljeb bez glutena, koje grickalice su „sigurne“ i šta da izbjegneš u restoranu. Ali u Bosni i Hercegovini, gdje su hljeb, krompir i kajmak hrana, a „dijeta“ često dođe kao psovka, stvari se brzo zakomplikuju.

Ja, recimo, ne podnosim laktozu. I ne, neću umrijeti ako pojedem parče sira ili bilo šta od mliječnih proizvoda, ali zato se moj stomak buni organizuje prosvjede sa transparentima. I dok neki misle da je „malo mlijeka“ bezopasno, meni to „malo“ znači izgubljen dan koji provodim mučeći se. Situacija se komplikuje dok putujem, jer se kod nas većina hrane priprema sa mlijekom i mliječnim proizvodima.

Kada ste na bezglutenskoj ili low-carb dijeti vaš izbor hrane naučiće vas da stalno istražujete gdje i šta možete jesti na svom putovanju, da učite nove recepte za pripremu hrane koju možete ponijeti. Sada je situacija mnogo bolja u većim gradovima, gdje postoje restorani i prodavnice hrane koju možete jesti. Što je grad manji, to je izbor sve više sužen.

Kako da uživate u putovanju?

1. Istraživanje spašava život (i stomak)

Prvo pravilo putovanja s ograničenjima u ishrani: istražuj kao da ti život zavisi od toga. Jer ponekad i stvarno zavisi. Kad planiramo put, ne tražimo prvo „top atrakcije“, nego kucamo u pretraživač: „gdje jesti bez glutena u Mostaru“, „bez laktoze restoran u Sarajevu“ ili „low-carb kafić u Banjaluci – postoji li?“.

Veći osoba ili majke djece sa ograničenjima u ishrani moraju stalno pitati i pitati o hrani. Okolina često reaguje da je to hir, da su prezahtjevni, a za neke od njih to je linija između života i smrti. Često se dešava da dobijete upravo ono što ste rekli da ne smijete jesti. Zamislite užas majke čije dijete ne smije jesti ugljikohidrate i mliječne proizvode, a djetetu serviraju pitu sa vrhnjem. Ljudi ne shvataju da je često hrana koju nekome serviraju kao puška, a njihov prst je na obaraču.

2. Skrivene opasnosti i saveznici u rancu

Naša gastronomija je prepuna skrivenih opasnosti. Mliječni proizvodi, brašno i šećer vrebaju iz svake supe, svakog preliva, svakog „domaćeg specijaliteta“. U Bosni i Hercegovini, ljudi iz dobre namjere često kažu: „Ma to ti nije ništa, pojedi slobodno.“ I eto ga, alergijska reakcija kao glavno jelo. Često ćete problematične sastojke pronaći u neočekivanim jelima. Takav slučaj je mlijeko u pasulju, pšenično brašno u varivima, marmelada od paradajza u desertima.

Zbog toga ponesite svoje slatkiše i grickalice koje bez problema možete konzumirati. Proteinske pločice, grickalice, orašaste plodove (ako oni nisu problem, sendviče sa bezglutenskim hljebom ili što jedete, a može da traje i da se ne kvari tokom putovanja.

Hrana je srce putovanja i često izvor stresa. Ali ne dozvolite da ograničenja u ishrani spriječe da vidite prirodne ljepote, posjetite gradove. Dobro se informišite o hrani na svom putovanju, spakujte i svoju hranu, a možda je dobro da ne čujete kad vas budu savjetovali da nešto probate „jer se klin izbija klinom“. Happy Cow  pomaže vegetarijancima i veganima, ali i drugim da pronađu odgovarajuće restorane u gradovima koje posjećuju. Da li imate prijedlog gdje u Bosni i Hercegovini jedete kada putujete?

Sretan put i neka vam tanjir bude saveznik, a ne neprijatelj!

Foto: Freepik