Dva mladunca crnonogog tvora Mustela nigripes, mužjak i ženka, na svijet su došli ovog ljeta u Smithsonian National Zoo and Conservation Biology Institute NZCBI u Virginiji. Ova mladunčad nisu obična, njihova majka Antonija klonirana je od uzoraka tkiva crnonogog tvora po imenu Willa, koji je bio jedan od posljednjih preživjelih primjeraka svoje vrste. Kloniranje Antonije, prve klonirane životinje ove vrste, predstavlja ključan korak u očuvanju genetske raznolikosti crnonogih tvorova, koji su na rubu izumiranja.
Način da se spasi genetska raznolikost vrste
Willa, od kojeg je Antonija klonirana, imala je tri puta veću genetsku raznolikost od ostatka populacije crnonogih tvorova, koja je sada svedena na samo nekoliko jedinki. Uz pomoć kloniranja, znanstvenici pokušavaju obnoviti genetsku baštinu vrste. Iako rođenje dva mladunca predstavlja značajan uspjeh u očuvanju, treće mladunče nije preživjelo, što podsjeća na krhkost ovog procesa.
Kloniranje ugroženih vrsta otvara brojna etička pitanja. Dok bi tehnologija mogla pomoći u obnovi ugroženih populacija, ona također postavlja pitanje može li manipulacija genetskim materijalom zamijeniti prirodne ekološke procese i očuvanje staništa. Čak i klonirani tvorovi suočavaju se s problemima genetske raznolikosti i mogu imati poteškoće u prilagodbi na život u divljini.
Ostaju u zatočeništvu
Iako kloniranje može pružiti nadu za očuvanje, stručnjaci naglašavaju da bi dugoročni uspjeh zahtijevao šire napore, uključujući zaštitu staništa i prirodnu obnovu ekosustava. U slučaju Antonije i njezinih mladunaca, Smithsonian National Zoo planira zadržati tvorove u laboratorijskim uslovima za daljnja istraživanja, bez namjere da ih puste u divljinu. Time se postavlja pitanje hoće li ove životinje imati priliku živjeti u svom prirodnom staništu ili će biti trajno zatvorene u laboratorijima?
Rođenje kloniranih tvorova tako nije samo biotehnička prekretnica, već i poziv na razmišljanje o granicama ljudske intervencije u prirodu i pravu životinja na slobodu u svojoj prirodnoj sredini.
Foto: FB/Smithsonian’s National Zoo and Conservation Biology Institute
Comments are closed