Azot/dušik je hranivo na kome se zasniva rast zelenih dijelova biljaka, posebno listova i prirasta/izdanaka.

Nema azota, nema rasta

Zajedno sa fosforom i kalijumom čini tri esencijalnih biljnih hraniva ili grupu koju nazivamo makroelementi. Sastavni dio je svakog zemljišta, a unosimo ga raznim đubrivima, plodoredom, zelenišnim đubrivom i biljkama azotofiksatorima.

Njegov nedostatak usporava rast biljke, dolazi do pojave žućenja listova i prekida rasta. Veliki potrošači su paprika, paradajz, patlidžan, sve tikvenjače. Lukovi nemaju tako visoke zahtjeve. Mahunarke imaju sposobnost fiksacije azota i tako obogaćuju zemljište za sledeće usjeve.

Previše azota donosi mnogo problema. Često se javlja kod amaterskih baštovana koji žele da su njihove biljke najveće i zbog toga pretjeraju sa unosom đubriva. Često je i kod industrijske poljoprivrede iz želje da se postigne što veći urod.

Višak azota donosi mnogo problema: pretjeran rast zelene mase, rast zaperaka, slabi mehanička struktura ćelija, biljna tkiva su nježnija i samim tim podložnija pojavi infekcija i napadu bolesti. Skladištenje takvih plodova je upitno, jer su podložni truljenju. Ova pojava je posebno izražena kod lukova i korjenastog povrća. U kombinaciji sa manjkom drugih elemenata smanjena je rodnost. Dobijamo manji broj krupnih plodova. Biljke su veći potrošači vode.

Poseban problem je apsorpcija kod lisnatog povrća. Tome su najviše skloni špinat/spanać i zelena salata, blitva.

Prihranjivanje azotnim đubrivima

Ovog hraniva ima u kompostu, stajskom đubrivu, humusu glistenjaku, đubrivu od koprive. Dobrim plodoredom u koji smo pažnju posvetili mahunarkama i zelenišnom đubrivu možemo znatno popraviti snabdjevenost zemljišta ovim đubrivom. Bijela gorušica je odlična za tu namjenu

Problem gubitka

Azot se lako ispire kišom i obilnim zalijevanjem i dospijeva u dublje slojeve zemljišta i vodotokove. Lako isparava u atmosferu i zbog toga se stajnjak mora nakon rasturanja po površini brzo unijeti u zemlju.