Slak, poznat kao ladolež, lozica ili poponac Convolvulus arvensis, je višegodišnja biljka iz porodice Convolvulaceae koja se lako prepoznaje po stabljici koja se uvija oko drugih biljaka ili ograda, srcolikim listovima i bijelim cvjetovima. Ova biljka je prisutna na svim kontinentima i veoma je rasprostranjena. Iako može izgledati neupadljivo, slak može predstavljati značajan problem za poljoprivrednike i baštovane zbog svoje invazivne prirode, međutim on i te kako ima svoju ulogu u prirodi.

Gdje druge biljke odustaju, raste slak

Prepoznatljiv po svojim dugim lozama koje narastu do 1,5 , dužine, a u povoljnim uslovima i znatno više. Listovi su srcastog oblika dužine do 6 cm i naizmjenično raspoređeni na stabljici. Cvjetovi su u obliku lijevka, veoma lijepi, bijeli, a cvjeta od sredine ljeta. Njegovim sjemenkama se hrane ptice i raznose ih. Ima rizomski korijen koji prodire duboko u zemlja u potrazi za vodom. Prema naučnim podacima zabilježeno je da rizomi slaka mogu prodrijeti u dubinu do 9 m.

Loze slaka prekrivaju zemlju i biljke

Upravo u sjemenu i rizomima je tajna njegove rasprostranjenosti. Sjeme zadržava klijavost do 20 godina, a zabilježeno je da u određenim uslovima može biti klijavo i poslije 50 godina. Na rizomima se nalaze pupoljci, što svakom fragmentu rizoma omogućava da stvori novu biljku. Zbog toga se veoma brzo uklanja i kada sve počupamo. I najmanji zaostali dio rizoma u zemlji se može aktivirati i za kratko vrijeme opet će njegove loze sve da premreže. Izuzetno je otporan, posebno na sušu. U ovo vrijeme, kada je suša spalila i zaustavila rast većine travnatih vrsta, slak je zelen, raste i cvjeta. To mu uspijeva zahvaljujući rizomu koji iz dubine crpi vodu i hraniva.

Dobra i loša strana

On je pokazatelj da imate zbijeno i teško zemljište. Njegova uloga u prirodi je da razbija takvu zbijenu strukturu, povećavaju rahlost, kapacitet za vazduh i vodu. Odumiranjem rizoma stvara se organska materija koju naseljavaju mikrobi zemljišta koji obavljaju posao razgradnje i povećavaju sadržaj humusa. Priroda zna i najbolje da ga ostavimo da stvori uslove za naseljavanje biljaka sa žiličastim korijenom.

Kada ga nalazimo u bašti/vrtu situacija je drugačija. Njegove loze obavijaju uzgajane biljke i tako guše svog domaćina, istovremeno mu  oduzimajući vodu, hraniva i svjetlost. Izuzetno je jak kompetitor, natječe se sa drugim biljkama, i veoma invazivan.

Kako ga suzbiti?

Njegovo suzbijanje nije lako. Čupati ga treba čim ga primijetimo i dok se još nije obmotao oko uzgajanih biljaka. Najvažnije je da biljke otkrijemo kada su još uvijek male i razvijene iz sjemena. Tada ih u potpunosti možemo iščupati iz zemlje. Kada razvije rizome, moramo biti svjesni da prilikom čupanja dolazi do njihovog pucanja i da oni imaju nevjerovatnu sposobnost obnavljanja. Zbog toga je potrebno da ga stalno čupamo kako bi iscrpili rizom i spriječili stvaranje sjemena.

Efikasne mjere u njegovom suzbijanju su malčiranje i uzgajanje žitarice. Sloj malča mora biti izuzetno debeo, a žitarice imaju gust sklop kojim redukuju njegov razvoj, posebno ako se radi o ozimim usjevima koje onemogućavaju biljke slaka da se razviju u rano proljeće.