Kiše u petom mjesecu i početkom šestog su bile okidač za pojavu pjegavosti na listovima trešnje i višnje, što može izazvati prijevremeno opadanje listova, pad imuniteta i rodnosti za sledeću godinu.

Ekonomski značajna gljivična infekcija

Ova bolest poznata je pod nazivima ospičavost, sačmavost ili kozičavost, a izaziva je gljivica Blumeriella jappi. Pored višnje i trešnje javlja se na svim vrstama roda Prunus. Često je možemo primijetiti na šljivi i kajsiji, dok je breskva skoro otporna.

Gljivica je prisutna svuda u svijetu, a kod nas prezimljava u opalom lišću i na granama. Spore se oslobađaju u periodu cvjetanja i neposredno poslije toga. Jake rane zaraze dovode do opadanja plodova.

Optimalna temperatura za oslobađanje spora je između 6 i 18 °C, a za nastanak infekcije i razvoj simptoma od 8 do 30 °C.

Prepoznajte simptome!

Karakteristični simptom ovog oboljenja javlja se na listovima u vidu malih crvenih pjegica već poslije dvije ili tri sedmice poslije opadanja latica cvijeta. S vremenom se broj pjegica povećava, one postaju veće i tamnije. Na naličju lista na mjestu pjegica se formira bjeličasta prevlaka. Veliki broj pjega dovodi do žućenja i opadanja listova u sedmom ili početkom osmog mjeseca. Kada je vrijeme kišovito kao ove godine pjege se brzo šire i povećava im se brojnost

Čest simptom je žućenje lista koje zahvata samo jednu polovinu liske ili cijelu. Može se desiti da tkivo lista u centu većih pjega nekrotira i ispadne.

Na lisnim peteljkama, plodovi i pupoljcima se rijetko javlja infekcija. Zbog rane defolijacije, opadanja listova, dolazi do slabijeg  formiranja rodnih pupoljaka za sledeću godinu, što uzrokuje slabiju rodnost i lošiji kvalitet plodova. Sekundarne infekcije se javljaju poslije berbe plodova.

Još jedna opasnost prijeti od ponovne vegetacije tokom jeseni. Zaražena stabla u jesen olistaju, a mogu i procvjetati. To još više slabi voćna stabla, koja postaju neotporna na mraz i niske temperature, ali i na napade štetočina i pojavu drugih oboljenja.

Kako da spasimo zaražena stabla višanja i trešanja?

Prvi korak u zaštiti voćnih stabala je izbor sorti koje su manje osjetljive. Važan je i izbor lokacije za sadnju. Potrebno je izbjegavati vlažna područja kao što su doline pored rijeka i potoka.

Opalo lišće sakupiti i uništiti, u jesen ga možemo zaorati. U slučaju da ga kompostiramo nastali kompost ne koristiti u voćnjaku ili u njegovoj blizini, dobar je za uzgoj povrća i drugih biljnih vrsta.

U zaštiti se mogu koristiti razbi biofungicidi i prirodna sredstva. Tretiranje sredstvima na bazi bakra se preporučuje u kasnu jesen ili rano proljeće. Obično se koristi 3 % bordovska mješavina. U toku vegetacije se za tretiranje koriste 2 % željezni sulfat, 200 g na 10 l vode.

Od prirodnih sredstava veoma efikasni u preventivnom tretiranju, kao i za zaustavljanje i brzine obrazovanja spora gljivice, pokazala su se sredstva na bazi mješavine pepela i sapuna i na bazi joda. Prednost im je što su jeftina i lako se pripremaju.

Za pripremu preparata od pepela i sapuna vam je potrebno 2 do 2,5 kg drvenog pepela, 60 do 65 g naribanog eko sapuna za pranje veša i 10 l vode. Sve se dobro izmiješa i može da se koristi za tretiranje lišća i grana svakih 10 do 15 dana u zavisnosti od vremenskih uslova.

Preparat od joda se priprema tako što se 40 do 45 kapi joda ukapa u 10 l vode. Ovo sredstvo se ne koristi u periodu cvjetanja i formiranja plodova.