Zambijski poljoprivrednici tuže kineski rudnik Sino-Metals zbog katastrofalnog izlijevanja otrovnog otpada koji je kontaminirao vodu, uništio zemljište i ugrozilo živote. Traže 220 miliona dolara odštete i korporativnu odgovornost.

Više od 170 stanovnika zambijske regije Copperbelt podnijelo je tužbu protiv kineske rudarske kompanije Sino-Metals Leach (SML), tražeći pravdu i 220 miliona dolara odštete nakon izlijevanja ogromne količine otrovnih tvari koje su uništile njihove živote. Brane za jalovinu u rudniku su se srušile, oslobađajući tone hemijskog otpada u rijeke i zemljište koje generacijama hrani lokalne zajednice. Ova tužba ne traži samo novčanu naknadu, već postavlja pitanje: ko snosi odgovornost kada se priroda i životi ljudi podrede profitu?

Šta se zapravo dogodilo i kakve su posledice?

Incident se desio u februaru 2025. godine u rudniku kojim upravlja kineska kompanija Sino-Metals u blizini grada Kitwe, srušile su se četiri brane za jalovinu. Iako je kompanija tvrdila da je iscurilo 50.000 tona otpada, nezavisni izvještaji pokazuju da je količina bila i do 30 puta veća. Otrovne hemikalije, uključujući cijanid, arsen i kadmijum, dospjele su u ključne vodene tokove: rijeku Mwambashi, Chambeshi i rijeku Kafue, iz koje pije voda preko pola Zambije.

Za lokalne poljoprivrednike iz sela Kalusale i Chambishi, ovo izlijevanje nije samo ekološka katastrofa, već i kraj načina života. Ljudi su ostali bez čiste vode, hrane i mogućnosti da nastave s poljoprivredom. Mnogi imaju brojne zdravstvene probleme, a veliki broj stanovnika i dalje živi u kontaminiranom okruženju. Kompanija je ponudila minimalnu pomoć i to samo onima koji su pristali da se odreknu prava na daljnju tužbu.

Tužba kao borba za pravdu i odgovornost kompanije

U septembru je 176 stanovnika podnijelo tužbu Visokom sudu Zambije. U tužbi se od kineskih firmi Sino-Metals i NFC Africa Mining traži:

• Pristup čistoj vodi i zdravstvenoj zaštiti,
• Kompenzacija za uništeno zemljište i gubitak prihoda,
• Preseljenje u nezagađena područja,
• Sanacija okoliša uz nezavisni nadzor,
• Uspostavljanje fonda za dugoročnu obnovu.

Kako ističe Anneke Meerkotter iz SALC-a, slučaj je test sposobnosti Zambije da zaštiti svoje građane i natjera strane rudarske kompanije na odgovornost.

Ovi problemi nadilaze Zambiju, a tužba oslikava šire regionalne probleme:

• Korporativna nekažnjivost, jer strane kompanije često izbjegavaju odgovornost zahvaljujući investicionim sporazumima.
• Agencije za zaštitu prirode i životne sredine/okoliša nemaju dovoljno resursa ili političku podršku.
• Eksploatacija prirodnih resursa dodatno pogoršava krizu sa vodom i klimom.
• Zanemarena su prava lokalnih zajednica. Ruralne zajednice, iako čuvari zemlje, često su prve žrtve industrijskog razvoja.

Ljudi ili profit

Zambija je bogata resursima poput bakra i kobalta, ključnih za globalnu zelenu tranziciju. Slučaj iz Chambishija pokazuje da se „zelena budućnost“ ne može graditi na leđima zajednica koje ostaju bez vode, zdravlja i zemlje. Ova tužba može postati presedan, ne samo za Zambiju, već za cijeli region, gdje industrija rudarstva često ne ostavlja prostora za ljudska prava i zaštitu okoliša.

Slučaj zambijskih farmera protiv Sino-Metalsa nije samo pravna bitka, to je borba za dostojanstvo, zdrav okoliš i osnovna ljudska prava. Dok rudarske kompanije nastavljaju s eksploatacijom, lokalne zajednice traže samo ono što im po pravu pripada: čistu vodu, sigurno zemljište i fer odnose. Ishod ove tužbe će pokazati da li Zambija (i regija) stoji uz svoj narod ili uz korporativne interese.

Iako se ova priča događa daleko, njena suština je univerzalna. Slučajevi poput ovog sve su češći i ne pogađaju samo Zambiju. Pitanje je svima nama poznato: šta se dešava kad moćne kompanije zagade naše rijeke, zemlju i zdravlje?

Izvor i foto: Southern Africa litigation centre