U našoj vodi se krije tempirana bomba – trifluorosirćetna kiselina (TFA), jedan od najmanjih PFAS-a, objavio je PAN Europe.
Istraživanja pokazala pravo lice TFA
Nedavni izvještaji pokazuju da se pojavljuje širom Evrope. TFA i njegove soli su izuzetno rastvorljive, pokretni i postojani. Vremenom se infiltriraju u podzemne vode, čak i u dubokim slojevima, te se nalaze i u vodi koju pijemo, kako pokazuju najnoviji nalazi. Dok su vlasti dugo smatrale da je TFA nebitan i nijeo toksičan, nedavna istraživanja su pokazala suprotno. Da bismo izbjegli gore navedeno, moramo zaustaviti izvor ovog zagađenja.
Glavni izvor TFA u našoj vodi je grupa pesticida PFAS, s Flufenacetom kao jednim od glavnih krivaca. Koristi se u poljoprivrednoj praksi u EU od januara 2004. godine, a njegova licenca je prvobitno istekla u decembru 2013. Međutim, evropske vlasti nisu uspjele donijeti konačnu odluku o obnovi ili zabrani njegove upotrebe. Umjesto toga, ovlaštenje je godinama produžavano, i to za nevjerojatnih 11 i pol godina, omogućavajući masovnu proizvodnju TFA putem ovog PFAS pesticida.
Najveća greška regulatornih tijela leži u njihovom ranijem tretiranju TFA kao nebitnog metabolita još od 2003. godine. Iako su nedavno priznali da su toksikološki podaci nedovoljni za donošenje zaključaka o njegovoj opasnosti po ljude, TFA je i dalje bio klasificiran kao “nebitan” metabolit, otvarajući vrata za (ponovnu) autorizaciju grupe PFAS pesticida. Nedavno, 2024. godine, njemačka kancelarija za hemikalije je preporučila EU ECHA da klasifikuje TFA kao toksičnu za reprodukciju 1B.
Koncentracija iznad dozvoljene granice
Jedan od glavnih generatora TFA je Flufenacet. Prema njegovom dosijeu za obnovu, Flufenacet se razgrađuje u TFA u zemljištu, što dovodi do curenja u podzemne vode u koncentracijama koje prelaze zakonske granice. Prema propisima o pesticidima, metaboliti koji se kvalificiraju za klasifikaciju kao toksični za reprodukciju ne smiju prelaziti koncentraciju od 0,1 µg/L u podzemnim vodama, što u slučaju Flufenaceta nije ispoštovano.
Osim Flufenaceta, drugi značajni izvori TFA uključuju herbicide poput Diflufenicana i fungicide kao što je Fluazinam, koji također doprinose zagađenju podzemnih voda i stvaranju TFA.
Ovakvo neodgovorno ponašanje industrije hemikalija ne samo da predstavlja ekološku katastrofu već i potencijalno krivično djelo. Iako ekocid još nije međunarodno priznata kategorija, pritisak za takvim priznavanjem raste. U međuvremenu, nova evropska direktiva o ekološkom kriminalu može se koristiti kako bi se podnijele optužbe protiv kompanija koje svjesno zagađuju našu vodu.
Kompanije poput Bayera i BASF-a, koje su svjesne opasnosti koje predstavlja Flufenacet i njegov metabolit TFA, moraju hitno preuzeti odgovornost i poduzeti korake za smanjenje njihovih štetnih uticaja na životnu sredinu. U suprotnom, suočit će se s potencijalnim pravnim posljedicama, kao što su slučajevi klevete i optužbe za ekocid, koji bi mogli dovesti do ozbiljnih posljedica po njihovu reputaciju i financijski status.
Comments are closed