Ako bi cijeli svijet živio kao građani Bosne i Hercegovine, svi globalni prirodni resursi za ovu godinu bili bi iscrpljeni već 17. maja. Ovaj datum, poznat kao Dan prekoračenja kapaciteta ili Earth Overshoot Day za BiH, upozorava nas da već u prvoj polovini godine živimo „na dug“ prema planeti Zemlji. Iako se čini apstraktnim, ovaj dan mjeri vrlo konkretno, koliko brzo trošimo resurse koje Zemlja može obnoviti u jednoj godini. Šta je dan raniji, to je otisak veći. 17. maj nije dobar znak.

BiH troši brže nego što priroda može da podnese

Dan prekoračenja potrošnje zemlje računa se svake godine i pokazuje datum kada bi se globalni biokapacitet, sposobnost planete da proizvede resurse i apsorbuje otpad, iscrpio, ako bi svi na planeti živjeli kao prosječan stanovnik određene zemlje. Za BiH, taj dan 2025. godine dolazi ranije nego što bismo željeli, 17. maja.

Drugim riječima, kada dođemo do tog datuma, simbolično započinjemo period života „na kredit“ od prirode. Naša potrošnja resursa (hrane, energije, drva, vode) i emisije CO2, prevazilaze ono što naši ekosistemi mogu proizvesti i apsorbovati do kraja godine. To znači da ostatak godine preživljavamo iscrpljujući rezerve i akumulirani prirodni kapital, ostavljajući manje za buduće generacije.

Ovaj datum za BiH se temelji na posljednjim dostupnim podacima iz 2023. godine, a izračunava ga Global Footprint Network u saradnji s Univerzitetom York i drugim institucijama. Iako su podaci za 2025. godinu još uvijek preliminarni, trend je jasan: živimo iznad svojih mogućnosti.

Kako smo došli dovde?

Prekoračenje ekološkog budžeta nije samo problem BiH, već globalna pojava. Međutim, specifične navike potrošnje, način korištenja energije, (ne)održiva poljoprivreda i promet, kao i nedovoljna zaštita prirodnih resursa, doprinose da se u BiH Dan prekoračenja svake godine „pomjera unazad“.

Zagađenje vazduha u urbanim sredinama, niska energetska efikasnost u domaćinstvima, manjak ulaganja u obnovljive izvore energije i gubitak plodnog zemljišta kroz loše upravljanje poljoprivredom, samo su dio slike. Tome se mora dodati i sve prisutnija degradacija prirodnih staništa kroz širenje kamenoloma, intenzivno rudarenje i izgradnju minihidrocentrala.

Ove aktivnosti ostavljaju dugotrajne posledice: uništavaju šumske i riječne ekosisteme, ugrožavaju lokalne zajednice i narušavaju prirodnu ravnotežu koja nam je potrebna da bismo opstali. Kamenolomi i rudnici mijenjaju reljef, zagađuju zemljište i vodu, dok minihidrocentrale, iako često predstavljene kao „zelena energija“, fragmentiraju riječna korita, utiču na biljni i životinjski svijet, te ugrožavaju pristup vodi lokalnom stanovništvu.

Foto: Pixabay