Kada pomislimo na liječenje, često nam na pamet padne savremena medicina, apoteke i doktori. Zanimljivo je da sposobnost liječenja nije ograničena samo na ljude. U prirodi, brojne životinje instinktivno koriste biljke, minerale, pa čak i insekte kako bi izliječile rane, izbjegle parazite ili ojačale imunitet. Kao dijete bila sam svjedok jednog slučaja borbe psa i poskoka. Nakon ujeda psu niko nije davao šansu da će da preživi, ali preživio je. Skoro mjesec dana je boravio u dijelu gdje su potoci i hranio se travama. Često možemo vidjeti mačke u dvorištima kako se valjaju u travi ili jedu određene biljne vrste.

Ova pojava, poznata kao zoofarmakognozija, otkriva fascinantnu paralelu između nas i životinja i postavlja važna pitanja: koliko zapravo znamo o prirodnim lijekovima i jesmo li nešto zaboravili što bi nam moglo pomoći da ozdravimo na prirodniji način?

Otkrića o samoliječenju životinja mijenjaju način na koji gledamo na prirodu i medicinu. Dok proučavamo ponašanja koja su evoluirala milionima godina, učimo da životinje ne samo da instinktivno znaju kako da se liječe, već da ta znanja možda kriju rješenja za zdravstvene izazove s kojima se suočavamo i mi. Možda je vrijeme da se ponovo povežemo s prirodom.

Ljekari iz džungle: Primati koji koriste prirodne lijekove

Čimpanze pažljivo biraju ljekovite biljke za tretman probavnih problema i infekcija, a u nekim slučajevima koriste i insekte koje nanose na otvorene rane. Posebno je zapanjujuće što čimpanze liječe ne samo sebe, već i druge članove svoje grupe.

Kapucinski majmuni i lemuri takođe pokazuju izuzetnu snalažljivost. Oni koriste određene vrste stonoga kao prirodni repelent protiv parazita, dok pojedini primjerci čak koriste limetu i luk kako bi se zaštitili od insekata.

Tajna prirodne apoteke širom životinjskog carstva

Samoliječenje nije rezervisano samo za sisare. Ptica velika droplja koristi biljke s antiparazitskim i antifungalnim svojstvima u sezoni parenja, kada je rizik od infekcija najveći.

U morskim dubinama, indo-pacifički delfini trljaju se o određene vrste korala i spužvi, svjesno nanoseći antibakterijske i antioksidativne supstance na svoju kožu. Istraživači smatraju da je ovo sofisticirana metoda očuvanja zdravlja u divljini, koja bi mogla poslužiti kao inspiracija za razvoj novih dermatoloških lijekova.

Foto: Ranka Vojnović