U posljednjih deset godina, svjedoci smo tihom, ali upornom otporu koji dolazi iz dolina, planina, gradova, sela i šuma, gdje ljudi podižu glas protiv izgradnje malih hidroelektrana. Iako su predstavljene kao „zelena energija“, ove elektrane donose nepovratne promjene riječnim tokovima, lokalnim ekosistemima i životima ljudi koji od tih rijeka zavise.

Slučaj iz USA, gdje je nakon više od 100 godina uklonjena posljednja brana na rijeci Klamath, pokazuje šta znači kad se rijeka oslobodi. U tom oslobađanju ne vraća se samo prirodni tok vode, vraća se kultura, vraća se život, vraća se duh. Kod nas takva nada još uvijek živi uprkos izazovima.

Profit i posledice

U BiH, više od 120 malih hidroelektrana je već izgrađeno, a još stotine su u planu. Iako se javnosti često predstavljaju kao održiv i ekološki prihvatljiv izvor energije, njihova šteta je sve osim toga. Uništavaju riblji fond, remete migracione puteve riba, smanjuju biodiverzitet, a lokalno stanovništvo ostavljaju bez pitke vode.

U mjestima poput Kruščice, Foče, Konjica, na izvorima poput Sane i drugih rijeka, ljudi su danima i noćima čuvali svoje rijeke, ležeći na mostovima i putevima, tijelima zaustavljajući bager. Borba za rijeke postala je borba za identitet. Ove rijeke nisu samo tokovi vode, to su žile koje povezuju zajednice sa zemljom i sjećanjem.

Slučaj rijeke Klamath: Kada se rijeka vrati svom narodu?

Inspiracija dolazi iz daleka, ali nosi poruku blisku svakome ko voli rijeku. U SAD-u, rijeka Klamath bila je zarobljena hidrocentralama više od sto godina. Četiri brane sprečavale su losose da se vrate na mrijest, a autohtonim zajednicama oduzeta je rijeka koja im je značila život. U jesen 2024. godine, posljednja brana je srušena. Rijeka je ponovo slobodna. Ribe se vraćaju. Ljudi se vraćaju.

Mladi ljudi, potomci onih koji su odrastali uz ovu rijeku, veslali su njenim tokom. To veslanje je bilo simbol oslobođenja, i posveta prošlim generacijama koje su se borile da sačuvaju ono što pripada svima.

Taj osjećaj slobode, taj povratak, ono je što naše stanovništvo danas pokušavaju zadržati prije nego što bude kasno. Jer nije stvar samo u vodi, već u tome što rijeka jeste, prirodni sistem koji nas podsjeća ko smo, gdje pripadamo i šta smo dužni ostaviti onima koji dolaze poslije nas.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by NRS (@nrsweb)

Foto: FB/Rios to Rivers