Skarifikacija sjemena je proces koji se koristi za poboljšanje klijanja biljaka, posebno onog sjemena koje ima tvrdu sjemenu ovojnicu koja ometa izlazak klice. Iako se u prirodnim uslovima sjeme obično klija zahvaljujući promjenama temperature i vlage, ovaj proces može potrajati. S obzirom na specifične potrebe različitih vrsta biljaka, odabir odgovarajuće metode skarifikacije ključan je za postizanje optimalnih rezultata.

Različita tvrdoća sjemena

Postoje različiti načini koji se para ili omekšava sjemena ovojnica. Koji način ćemo koristiti zavisi od tvrdoće sjemena. Krajnji rezultat treba biti isti, da postupak omogući lakše oslobađanje klice.

To se može postići mehaničkim postupkom kada se koriste nož, turpije, kuhinjsko rende, pijesak ili šmirgl papir. Cilj nije potpuno razbiti ljusku, već samo napraviti sitna oštećenja koja omogućavaju lakši prolaz za biljnu klicu. Za sitnije sjemenke, možete koristiti pijesak kao brusni materijal.

Termička skarifikacije podrazumijeva izlaganje sjemena različitim temperaturama kako bi se oštetila tvrda ljuska. Na primjer, sjemenke slatkog graška mogu se preliti kipućom vodom, a zatim odmah preliti hladnom vodom i ostaviti da odstoje 24 h. U nekim slučajevima, postupak se mora ponoviti nekoliko puta kako bi se postigao željeni efekt.

Kod određenih biljaka, tvrda ljuska sjemena se mora tretirati hemikalijama kako bi se ubrzalo klijanje. Ove biljke, u prirodi, klijaju nakon što su izložene probavnim sokovima ptica. U domaćim uslovima, ovaj postupak se može obaviti korištenjem raznih kiselina, poput 3 % sumporne ili hlorovodične kiseline. Sjeme treba potopiti u ovaj rastvor na 12 h, a zatim ih isprati u čistoj vodi. Ovaj postupak treba provoditi s oprezom, uz korištenje odgovarajuće zaštitne opreme, kao što su rukavice i zaštita za lice.

Foto: Freepik