Fungicidi na bazi bakra se već godinama primjenjuju u poljoprivredi za suzbijanje oboljenja koja izazivaju gljivice. Podjednako se koriste u voćarstvu, povrtlastvu, vinogradarstvu, ali i drugim poljoprivrednim oblastima.

Djelotvorno sredstvo

Bakar obično koristimo u obliku bakrenog sulfata ili oksihlorida. Prednost ovih sredstava je što imaju širok spektar djelovanja na različite gljivice i pored toga imaju preventivan učinak na bakterije i viruse.

Obično se radi o sredstvima sa 30 % bakra različitih formulacija, od onih koje se lako ne ispiru i dugo zadržavaju na biljci do drugih koje prva kiša opere. Ne treba zaboraviti da bakar može ispoljiti fitotoksičnost (otrovnost za biljke) ako se primijeni u neadekvatnoj koncentraciji ili fazi. Bakreni oksihlorid je više postojan i manje fitotoksičan od sulfata.

Velika je opasnost od toksičnosti kada je biljka u fazi cvjetanja, jer bakar dovodi do smanjenog oprašivanja, zametanja plodova i opadanja cvjetova. Zbog toga ova sredstva izbjegavamo primjenjivati na biljkama kada su u fazi cvjetanja. Naravno, i u toj fazi možemo primijeniti bakar, ali ćemo to uraditi u periodu kada su cvjetovi zatvoreni, kao što je rano jutro ili kasno veče. U slučaju da ih želimo primijeniti, a blizu je berba plodova biraju se proizvodi sa kratkom karencom.

Najviše se koristi kao preventivni fungicid koji na površini biljnih tkiva stvara film koji sprečava klijanje spora i nastanak infekcija. On nije sistemik koji prodire u biljno tkivo. Ne djeluje na infekciju koja se razvila u unutrašnjosti tkiva, ali sprečava sekundarne zaraze.

Koji su rizici primjene?

Prvo što moramo shvatiti je da je bakar teški metal koji se akumulira u zemljištu. Moramo ga racionalno koristiti. Djeluje na površini biljke sprečavajući klijanje spora i nastanak infekcija i nema nikakav učinak u unutrašnjem biljnom tkivu kojeg je bolest zahvatila.

Nema nikakve koristi da ga primjenimo kada je bolest zahvatila tkivo biljke.

Sredstva na bazi bakra nisu bez posledica, posebno ako pretjeramo s njegovom primjenom. To je vidljivo u Francuskoj gdje su pretjerivali s njegovom primjenom u zaštiti vinograda od plamenjače. Sada imaju zemljišta koja su zatrovana bakrom.

On je mikronutrijent za biljke i to nam govori da ga trebaju u malim količinama. U voćnjaku i vinogradu to znači da je preporučljivo da ga koristimo jedan do dva puta u godini kada voćke miruju, odnosno tokom zime. U biodinamici je dozvoljena upotreba samo za višegodišnje zasade i to maksimalno 3 kg bakra po hektaru na godišnjem nivou. Preporučuje se da po primjeni količina ne prelazi 500 g/ha.

Ne treba zaboraviti ni prilagodljivost prouzrokovača bolesti. Pretjeranom upotrebom dolazi do njihovih mutacija koje smanjuju efikasnost bakra.

Da li ga možemo zamijeniti?

I pored njegovih izuzetnih zasluga u zaštiti bilja, sve je više onih koji ga ne žele koristiti zbog problema fitotoksičnosti i akumulacije u zemljištu. Postavlja se pitanje čime da ga zamijenimo?

Prvi korak je da uzgajamo zdrave biljke jakog imunog sistema, a to znači da trebamo paziti kada je u pitanju izbor lokacije za sadnju ili sjetvu, osobine i kvalitet zemljišta, paziti na količinu azotnih đubriva – što više azota dodajemo biljke su veće i krupnije, ali i podložnije pojavi bolesti i napadu štetočina.

Umjesto bakra možemo koristiti brojna druga prirodna sredstva na bazi raznog bilja (bijeli luk, apta, preslica, stolisnik/hajdučka trava), eterična ulja, propolis, glinu, kamena brašna, pripravke na bazi aminokiselina, gljivica ili bakterija.