Najopasniji patogeni za pšenicu su gljivice iz roda Puccinia koje izazivaju hrđe. Bolest predstavlja ozbiljnu prijetnju i može uzrokovati velike ekonomske gubitke, u ekstremnim slučajevima gubitak može dostići čak 75 do 100 % prinosa. Ne pojavljuje se samo u područjima s vlažnom i toplom klimom, već se širi i u regijama s povoljnim uslovima za razvoj ove bolesti. Poljoprivrednici u mnogim zemljama suočavaju se s velikim gubicima zbog različitih vrsta rđe, među kojima su najpoznatije stabljika, lisna i prugasta rđa.

Vrste hrđe pšenice

Pšenica može biti pogođena različitim vrstama rđe, koje se razlikuju po mjestu infekcije i specifičnostima gljivica koje uzrokuju bolest. Svaka vrsta ima svoje karakteristike i simptome, a mjere za kontrolu mogu varirati.

Hrđa stabljike (Puccinia graminis f. sp. tritici)

Ovo je najopasnija vrsta pšenične hrđe, koja pogađa stabljike, peteljke listova. Infekcija narušava transport hranjivih materija unutar biljke, što vodi ka opštem slabljenju usjeva. Bolest često rezultira polijeganjem stabljika i velikim gubicima u prinosu. Prvi simptomi uključuju ovalne, crvenkasto-smeđe lezije, koje s vremenom prelaze u crne pustule s tamnim sporama.

Lisna hrđa (Puccinia triticina)-naslovna fotografija

Bolest listova pšenice koja smanjuje fotosintetsku aktivnost, što direktno djeluje na kvalitet zrna. Iako je kod osjetljivih sorti lisna hrđa možda manje štetna od hrđe stabljike, u uslovima povoljnim za razvoj, može smanjiti prinos za više od 20 %. Infekcija započinje pojavom malih žutih mrlja koje se razvijaju u narandžaste pustule. Kako bolest napreduje, mogu se razviti crne spore, stvarajući tipičnu mješavinu narančastih i crnih lezija.

Prugasta, crtičasta ili žuta hrđa (Puccinia striiformis)

Prepoznaje se po simptomima u vidu žutih pruga na listovima. Ova vrsta hrđe najbolje se razvija kada je hladno i vlažno vrijeme. Prvi simptomi su pojava pruga na listovima, a kako bolest napreduje, lišće postaje smeđe i suho. Ova bolest može uzrokovati velike gubitke u prinosu i kvalitetu zrna ako nije pravovremeno kontrolisana.

Mogućnosti prevencije i kontrole

Kontrola pšeničnih hrđa zahtijeva integralnih pristup koji uključuje genetsku otpornost, primjenu plodoreda, tretiranje zaštitinim sredstvima i brigu o usjevu. Najvažnija preventivna mjera u borbi protiv hrđa je sjetva sorti pšenice koje su otporne na ove bolesti. Moderne sorte s genetskom otpornošću smanjuju rizik od infekcije i štite usjev od ozbiljnih gubitaka. Plodored, odnosno izmjena usjeva, smanjuje nakupljanje spora gljivica izazivača u zemljištu i smanjuje šanse za ponovnu infekciju. Ova mjera posebno je korisna u poljoprivrednim područjima gdje su uslovi povoljni za širenje hrđe.

Za razvoj bolesti potrebne su određene vrste biljaka domaćina, poput žutike. Uklanjanje ovih biljaka u okolini usjeva možemo značajno smanjiti rizik od zaraze. U ranim fazama biljke se mogu tretirati zaštitnim sredstvima. Pravilno doziranje i vrijeme primjene mogu značajno smanjiti širenje bolesti i zadržati visoke prinose. Redovni pregledi usjeva na terenu omogućavaju rano otkrivanje bolesti. U područjima gdje su klimatski uslovi povoljni za razvoj hrđe, praćenje i pravovremena intervencija mogu spriječiti širenje bolesti i značajno smanjiti gubitke.

Foto: Wikipedia