Ovog vikenda sam obišla slapove Krupe, mlinove na ovoj rijeci i prošetala duž vodotoka ove rijeke. Bila sam na ovom mjestu 1997. i 2008. godine i velika je razlika u krajoliku, rijeci. Sve je više betona, zagađenosti. Da, znam da bih trebala reći kako je sve divno i krasno, ali je jače od mene da kažem šta sam vidjela i što me čini žalosnom.

Ljepotu rijeke sputava tolika betonizacija, smeće duž vodotoka na koje smo nailazili. Sjedeći u hladovini pored rijeke Krupe njenu zvuci su me inspirisali da zapitam samu sebe šta mi znači voda. Sunce, visoka temperatura i spas u hladovini i svježini vode su me natjerali da istražim podatke o vodi i napišem ovaj tekst.Većina naših rijeka je veoma zagađena. Drina, Bosna, Neretva, Vrbas, Una… Sve su pune smeća što na prvi pogled možete primijetiti. Kada prolazite obalom rijeke Bosne ne možete se načuditi kolika količina smeća pluta ili visi na obalnoj vegetaciji.

Zašto je voda nezamjenjiv resurs za sve?

Najvažniji prirodni resurs na planeti Zemlji je voda, neophodna za opstanak svih živih bića, od najmanjih mikroorganizama do najvećih životinjskih vrsta, uključujući i čovjeka. Njena prisutnost, dostupnost i kvalitet direktno utiču na zdravlje ljudi, očuvanje biodiverziteta, funkcionisanje ekosistema, ali i na stabilnost društava i ekonomija. Iako više od 70 % Zemljine površine čini voda, samo mali procenat je dostupan za ljudsku upotrebu. Danas, suočeni s posljedicama našeg djelovanja, zagađenja i neodržive potrošnje, voda postaje resurs kojem prijeti iscrpljivanje. Bez nje nema života, nema zdravlja, nema razvoja. Iako izgleda da je ima mnogo, dostupna količina je ograničena, a pritisci na resurse rastu.

Voda je temeljni uslov za život, uključena je u sve biološke procese, poput transporta hranjivih tvari, regulacije tjelesne temperature i fotosinteze. Na globalnom nivou, voda održava ekološku ravnotežu: reguliše klimu, omogućava rast biljaka, obezbijeđuje staništa brojnim vrstama i pokreće hidrološki ciklus. Na lokalnom nivou, voda omogućava ljudima da obavljaju svakodnevne aktivnosti, od pića i higijene do proizvodnje hrane i energije.

Ljudi kao izvor problema

Iako planeta sadrži oko 1.386 miliona km³ vode, svega 2,5 % čini slatka voda, a od toga je više od dvije trećine „zaključano“ u glečerima i ledenim kapama. Prema procjenama, manje od 1 % ukupne vode na Zemlji dostupno je za direktnu ljudsku potrošnju.

Savremeni način života doveo je do drastičnog povećanja potrošnje vode. Industrija, poljoprivreda i domaćinstva troše velike količine, često bez odgovarajuće kontrole i efikasnosti. Osim prekomjerne potrošnje, voda je sve češće izložena zagađenju: hemikalijama iz poljoprivrede, mikroplastikom, otpadnim vodama iz domaćinstava i industrije.

Nažalost, ono što vratimo prirodi često je lošijeg kvaliteta nego što smo uzeli. Takva voda ugrožava zdravlje ljudi, uništava staništa i narušava prirodne cikluse. Primjerice, 1,4 miliona djece godišnje umire zbog kontaminirane vode i loših higijenskih uslova.

Podaci do kojih sam došla

Više od milijardu ljudi širom svijeta još uvijek ne može da obezbijedi osnovni pristup sigurnoj, pitkoj vodi. Još alarmantnija je činjenica da između tri i četiri milijarde ljudi, što predstavlja značajan dio globalne populacije, nema dovoljno vode da zadovolji svakodnevne potrebe, uključujući higijenu, kuhanje i ličnu njegu. Prema standardima Svjetske zdravstvene organizacije, 40 l dnevno po osobi smatra se minimumom za osnovne životne potrebe, a 55 do 70 % svjetske populacije nema pristup ni toj količini.

Korištenje raspoloživih vodnih resursa raspoređeno je veoma neravnomjerno: više od 70 % ukupne potrošnje otpada na poljoprivredu, prvenstveno u svrhu navodnjavanja, što je naročito izraženo u područjima pogođenim sušama. Industrijski sektor koristi oko 20, dok se za domaćinstva i komunalne potrebe troši približno 10 % vode.

Pored nedostatka vode, veliki broj ljudi živi bez osnovnih sanitarnih uslova, a procjenjuje se da oko 2,5 miliona ljudi nema pristup sigurnim i higijenskim sanitarnim instalacijama.

Posljedice ovakvog stanja su izuzetno ozbiljne: godišnje oko osam miliona ljudi umre od bolesti koje su direktno povezane sa zagađenjem ili nedostatkom vode. Među njima, posebno je tragičan podatak da 1,4 miliona djece godišnje izgubi život zbog konzumacije zagađene vode i nepostojanja osnovnih higijenskih uslova, što znači da jedno dijete umre svakih 20 sekundi.

Prema podacima Worldometers  pristup sigurnoj pitkoj vodi nema 3.519 ljudi ili 0,1 % stanovništva u Bosni i Hercegovini. Podaci sa ove liste pokazuju podatke za Srbiju gdje pristup pitkoj vodi nema 57.418 ili 0.8 %, u Hrvatskoj 16.735 ili 0.4 %, Sjevernoj Makedoniji 11,882         ili 0.6 %, Crnoj Gori 1,884 ili 0.3 % i Sloveniji 10.300 ili 0.5 %.

Globalna potrošnja vode ove godine je oko 2 425 870,790 litara, a dnevna potrošnja vode pokazuje veliki raspon kada se posmatra svijet. Ovi podaci ukazuju na ozbiljnu neravnotežu u globalnoj distribuciji i dostupnosti vode. Istovremeno, ukazuju na potrebu za odgovornijim i efikasnijim upravljanjem vodnim resursima. Godišnja potrošnja vode u Bosni i Hercegovini je 327.900.000 m³ i na dnevnom nivou 249 m³.

Voda je i lokalni i globalni resurs. Njene promjene u količini i kvalitetu direktno utiču na lokalne zajednice, ali i prelaze granice kroz rijeke, okeane, pa čak i kroz trgovinu. Već trpimo posledice suše, ali i poplava. Kada kiša konačno padne sasušena zemlja je ne može upiti. Poseban problem je sječa šuma koje više ne mogu biti rezervoari padavina. Vodni stres, tj. situacija kada potražnja za vodom premašuje dostupne resurse, već pogađa trećinu teritorije EU. Područje ex-Yu je izuzetno pogođeno, ali mi toga još uvijek nismo svjesni i neodgovorno se odnosimo prema našim rijekama.

Okom kamere zabilježila sam ljepotu slapova na rijeci Krupa, a uvijek možete kupiti razne vrste domaćeg brašna. U blizini su seoska domaćinstva sa svojom bogatom ponudom, ribnjak.

Foto: Ranka Vojnović