Najčešća bolest krastavca i noćna mora za nas.

Pored krastavca, napada i druge tikvenjače

Plamenjača krastavca je prvi put opisana na Kubi i otuda u nazivu gljivice koja je izaziva Pseudoperonospora cubensis. Javlja se na raznim vrstama iz porodice Cucurbitaceae, a najviše parazitira na krastavcu, dinjama, tikvama i lubenici. Kod nas se redovno javlja, u usjevima na otvorenom i u plastenicima. Naročito je opasna u drugom djelu vegetacije i kod kasne sjetve. Može u potpunosti uništiti usjev.

Optimalna temperatura za nastanak infekcije i razvoj gljivice je od 16 do 22 °C, ali je aktivna u rasponu od 10 do 27 °C. Dovoljno je da list bude vlažan 2 h na 20 °C i da nastane infekcija. Inkubacija je pod uticajem temperature i može da traje od 4 do 12 dana. U toku vegetacije se javlja više sekundarnih zaraza. U povoljnim uslovima brzo zahvata zaraženu biljku i širi se u usjevu.

Simptomi na listovima

Prvi simptomi se javljaju na listovima u središtu grma ili listovima koji leže na zemlji. Pjege su mozaične, pojedinačne, razvojem bolesti postaju žute, uglaste i ograničene većim lisnim nervima. Na dinji pjege nisu tako izražene kao na krastavcu. Zaraženi dio postaje krt, suši se i raspada zbog mehaničkih uticaja. Drške ostaju zelene, a zaraženi listovi ne opadaju.

Zaraza se ne javlja direktno na plodovima, ali oni dobijaju deformisan izgled, kržljavi su, lošeg okusa.

Preventivne mjere i suzbijanje

Osnova je da uzgajamo sorte i hibride koji posjeduju otpornost, da poštujemo plodored, uklanjamo biljne ostatke iz plastenika, polja, bašte/vrta. Ne postoji sorta koja je potpuno otporna, samo su neke otpornije od drugih.

Prilikom zalijevanja vodite računa da ne kvasite površinu listova, jer će svako vlaženje lista biti okidač za nastanak infekcije i pojavu bolesti. U plastenicima je potrebno redovno provjetravanje kako bi se smanjila relativna vlažnost vazduha. U zaštiti se koriste sredstva na bazi bakra u ranoj fazi, jer bakar djeluje negativno na cvjetove, odnosno plodonošenje. Kao i kod plamenjače krompira djelotvorna su sredstva na bazi bijelog luka, drvenog pepela, kvasca, mlijeka, joda, kefira, sijena.