Shopping cart

Magazines cover a wide array subjects, including but not limited to fashion, lifestyle, health, politics, business, Entertainment, sports, science,

Voćarstvo

Upoznajmo šljivu – 1. dio

17. Augusta 2024.3 Minuta čitanja

Šljiva Prunus domestica je jedna od najpopularnijih voćnih vrsta. Pripada porodici ruža Rosacea i rodu Prunus. Srodnik je breskvi, nektarini, kajsiji, trešnji i drugim koštičavim voćnim vrstama.

Odlikuje se sočnim i slatkim plodovima koji su bogati vitaminima i mineralima i koriste se za različite namjene, u gastronomiji, ali i u narodnoj medicini zbog laksativnog i diruetičkog djelovanja. Postoje brojne sorte i hibridi koji zadovoljavaju različite potrebe i ukuse. U ovom tekstu istražit ćemo porijeklo šljive, vrste i hibride, karakteristike ploda, te detalje o samooplodnosti i visini stabla.

Bogatstvo sorti

Šljiva potječe iz područja jugoistočne Europe i zapadne Azije. Vjeruje se da su divlje vrste šljive prvi put kultivirane u regijama koje obuhvaćaju današnju Tursku i područje Kavkaza. Danas se uzgaja širom svijeta, s velikom raznolikošću sorti prilagođenih različitim klimatskim uvjetima.

Visina stabla šljive može značajno varirati u zavisnosti od sorte, uslova i tehnike uzgajanja. U prosjeku, rastu do visine od 3 do 6 m, dok se u nekim slučajevima mogu uzgajati i kao patuljaste sorte s visinom od oko 1,5 do 2 m, pogodnim za manje vrtove. U prirodi stabla mogu da narastu između 10 do 15 m, a u rijetkim slučajevima i do 20 m.

Postoji mnogo sorti šljive, koje se razlikuju po boji, veličini i okusu ploda. Nama je najpoznatija naša evropska šljiva Prunus domestica koja se uzgaja i koristi za proizvodnju sušenih šljiva, džemova i drugih proizvoda.

Japanska šljiva Prunus salicina čiji su plodovi slađi okus i suštinski su različiti od evropskih sorti. Brojni su hibridi između evropskih i japanskih šljiva, kao što je Plumcot, nastali su s ciljem kombiniranja najboljih osobina obje vrste, poput okusa i otpornosti na bolesti.

Cvjeta od aprila do kraja maja, a dozrijeva do kraja oktobra.Najveći broj sorti su stranooplodne, što znači da trebaju biti oprašene peludom iz druge šljive. Međutim, postoje i samooplodne sorte koje ne zahtijevaju druge biljke za oprašivanje, što može olakšati uzgoj u manjim voćnjacima.

Plodovi slatki i ljekoviti

Plod je obično okrugao ili ovalan, sladak i sočan. Težina im se kreće između 30 i 100 g, ovisno o sorti i uslovima, a mogu biti i krupniji. Boja ploda šljive može se kretati od crvene i ljubičaste do žute i zelene, što je sortna karakteristika. Pokožica je često prekrivena tankim slojem voska, pepeljkom,  koji doprinosi njihovom atraktivnom izgledu.

Related Tag:

Komentari su zatvoreni

Povezani članci